U toku XVII vijeka mnogi Bokelji su učestvovali u mletačkim ratovima protiv Osmanskog carstva (Kandijskom i Morejskom ratu) kao i u stalnim borbama protiv gusara. U tom periodu Prčanj je zabilježio veliki napredak, dobivši status pomorskog naselja od Mletačke republike 1625. godine, zbog zasluga u organizovanju prevoza državne pošte svojim brodovima između Kotora i Venecije i brojnih podviga u borbi sa Turcima i gusarima. Tako su u toku XVII vijeka tri Prčanjanina bili admirali Bokeljske mornarice: Ivan Lazari (1630–1631), Tripo Luković (1652–1656) i Luka Lazari (1668–1671). Pored njih i mnogi drugi su stekli velike zasluge u ratnim i pomorskim pothvatima.
Posebno je zanimljiv slučaj Luke Tripova Lukovića, rođenog 1610. godine, koji je svojim pomorskim i ratničkim kvalitetima zaslužio da ga Mletačka republika 1639. godine, dakle kada je imao samo 29 godina, imenuje za zapovjednika u ratnoj floti sa činom admirala. On se posebno istakao u toku Kandijskog rata i po njegovom završetku vratio se na Prčanj ovjenčan slavom i sa velikim ratnim plijenom, ali i sa dvije zarobljene turske djevojke koje su živjele u njegovoj kući kao robinje. To je izazivalo zgražanje Crkve i građana, ali se on na to nije puno osvrtao. Jedne noći dvije Turkinje, koje očito nijesu bile zadovoljne svojim statusom robinja, su prerezale vrat admiralu, opljačkale njegovo blago u dogovoru sa hajducima, i pobjegle barkom u Orahovac, koji je tada bio turski. Admiral Luković nije sahranjen u obiteljskoj grobnici u crkvi Gospe od Karmena, već na neposvećenom zemljištu ispred crkve, jer je umro kao grešnik koji je izazivao sablazan držeći harem u kući.
